Resume

ŽIVOTOPIS

Školovanje, usavršavanje u reumatologiji i profesionalni uspon

Nakon završenog osnovnog obrazovanja u Splitu, srednje školovanje započinje 1948. u Zagrebu i maturira na Srednjoj medicinskoj školi za fizikalnu medicinu i rentgen u Zagrebu 1951. gdje je upoznao rad i djelo profesora J. Budaka osnivača te Škole i tada voditelja Odjela za fizikalnu medicinu i reumatologiju Bolnice Sestara milosrdnica u Zagrebu, a čiji ga je utjecaj usmjerio izboru daljnje edukacije. Interes za područje umjetničke fotografije kojim se izrađivanjem počeo baviti prije mature doveo ga je do suradnje i postavljanja samostalne zajedničke izložbe sa liječnikom A. Starzykom koji je kasnije postao predstojnikom Klinike za ortopediju Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Upisuje Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1954, promoviran za doktora sveukupne medicine u lipnju 1960, šesti u svojoj generaciji, a interes za usvajanjem novih znanja iskazuje već tijekom studija te provodi stručnu studentsku praksu u Kolnu. Nakon završenog liječničkog staža u Medicinskom centru Vitrovitica zaposlio se u istom Medicinskom centru u Služi opće medicine do 1962.

Specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije započinje 1962. u Bolnici za reumatske bolesti i rehabilitaciju „Splitske toplice“ i nastavlja u Zagrebu, sa željom da se opredijeli za reumatologiju, novu granu medicine koja u to vrijeme u nas nije postojala, bila je tada dio fizikalne medicine i rehabilitacije odnosno balneoklimatologije. Specijalistički ispit iz Fizikalne medicine i rehabilitacije pred ispitnom komisijom kojom predsjedava profesor J. Budak, položio u Zagrebu u lipnju 1965. Veliki interes za znanjem iz reumatologije, koja je u to vrijeme bila tek u začetku, te nije postojala organizirana edukacija, velikim entuzijazmom i samoinicijativnom edukacijom pronalaženjem tada rijetke literature započeo je i međunarodnu edukaciju u vodećim svjetskim reumatskim centrima i tako započeo dugogodišnju uspješnu međunarodnu suradnju šireći svoja znanja o reumatologiji koje je prenosio u domovinu i razvijao reumatologiju u nas.

Od 1965. do 1968. zaposlen je u Bolnici za reumatske bolesti i rehabilitaciju „Splitske toplice“, a od 1968. do 1972. voditelj je Odjela za kliničko ispitivanje farmaceutske kompanije Lek u Ljubljani.

Od 1972. do 1985. u Klinici za ortopediju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu voditelj je Odjela za reumatske bolesti i rehabilitaciju gdje ima veliku podršku predstojnika Klinike akademika I. Ruszkowskog u kliničkom, organizacijskom i istraživačkom radu te daljnju mogućnost edukacije iz reumatologije.

Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu promoviran 1972. u doktora medicinskih nauka iz područja reumatologije obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom „Ekstravertebralne promjene u ankilozantnom spondilitisu s osobitim obzirom na tok i prognozu bolesti“ i postavši drugi liječnik u Hrvatskoj s tom titulom u reumatologiji.

Prvu opširniju edukacija iz reumatologije u trajanju od tri mjeseca provodi 1972. u Westminsterskoj bolnici u Londonu na Odjelu za reumatske bolesti kod vodećeg reumatologa profesora D.Harta. Švedski institut iz Stocholma dodjeljuje mu 1973. stipendiju u trajanju od 6 mjeseci za edukaciju iz reumatologije na prestižnijoj Klinici za reumatologiju Karolinske bolnice u Stocholmu, kod profesora prof. B. Olhagena.

1979 klinika za ortopediju zagreb Ivo Jajic

Proveo je potom brojna stručna i znanstvena usavršavanja u eminentnim svjetskim reumatološkim klinikama i centrima u kojima je upoznavao rad i djela vodećih reumatologa, stekao znanje iz reumatologije, upoznao reumatologe na edukaciji iz cijelog svijeta a koje veze s kolegama održavao cijeli radni vijek:

Odjel za reumatske bolesti Westminsterska bolnica, London (prof. D.Hart, 1972 i 1976);

Klinika za reumatske bolesti Karolinska bolnica, Stockholm (prof. B. Olhagena, 1974);

Bolnica za reumatske bolesti, Heinola (prof. P. Mäkisara, 1975);

Institut za reumatske bolesti, Prag (prof. F. Lenoch, 1964);

Institut za istraživanje u reumatologiji, Pištany (1964);

Institut za reumatske bolesti, Budimpešta (1964);

Institut za ortopediju i traumatologiju, Riga (1969);

Institut za reumatske bolesti,Varšava (prof. E. Maldyk, 1978);

Jedinica za epidemiologiju reumatskih bolesti, Manchester (prof. A. Silman, 1981);

Klinika za reumatske bolesti, Guy's Hospital, London (prof. R. Grahame, 1981. i 1989);

Institut za reumatizam, Moskva (prof. A. I. Nesterov, prof. V.A. Nasonova, 1981);

Institut za kliničku i eksperimentalnu medicinu, Vilnus (1981);

Klinika za reumatske bolesti, Glasgow (prof. R. Sturrock, 1986);

Klinika za reumatske bolesti i biomedicinska istraživanja, Leeds (prof. V. Wright, 1986);

Klinika za reumatske bolesti u Middlesex Hospital, London(1989);

Klinika za reumatske bolesti, Hospital Cochin, Pariz (prof. B. Amor, 1990);

Klinika za reumatske bolest, Bukurešt (prof. S. Sutianu);

Klinika za reumatske bolest , Oslo (prof. E. Kassa);

Medicinski centar, Bethesda, Maryland (prof. H. Engleman i prof. Decker).

Profesor Ivo Jajić na Klinici za ortopediju

Medicinskog fakulteta u Zagrebu, 1983.

Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu: utemeljuje nastavnu bazu (1987) Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitacije KB "Sestre milosrdnice"; utemeljuje (1988) i vodi poslijediplomski specijalistički studij "Fizikalna medicina i rehabilitacija"; redoviti je profesor (1981); pročelnik Katedre za fizikalnu medicinu i opću rehabilitaciju; voditelj brojnih tečajeva trajnog usavršavanja liječnika; organizator i voditelj brojnih domaćih znanstvenih i stručnih skupova

Utemeljuje 1987. novu nastavnu bazu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagreb: Klinika za reumatologiju i fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice" u kojoj Klinici osniva (1999) i vodi Referentni centar za upalne reumatske bolesti Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske (detaljnije pogledati pod Predstojnik Klinike).

Posvećivao je veliki značaj edukaciji liječnika na specijalizaciji, uvidjevši potrebitost organizirane nastave pokreće osnivanje postdiplomskog studija "Fizikalna medicina i rehabilitacija" na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1988, a koja inicijativa biva na Fakultetu prihvaćena, imenovan je voditeljem Studija, nositelj je više predmeta i predavač. Cilj Studija bio je da se liječnici na specijalizaciji sustavno upoznaju s teorijskim i praktičnim znanjem i dostignućima iz područja fizikalne medicine, reumatologije i rehabilitacije, i bio jedini takav specijalistički studij u Hrvatskoj kojeg je vodio profesor Ivo Jajić do umirovljenja 2001. Akademske godine 1988/1989 održan je prvi postdiplomski studij "Fizikalna medicina i rehabilitacija" Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u Klinici u kojoj je profesor Ivo Jajić bio predstojnik. Program Studija objavljen je u: Jajić I. i sur. Spomenica Klinike za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju KB „Sestre milosrdnice“ Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1996. i u: Beritić Stahuljak D. (ur). Poslijediplomski stručni studiji. Sveučilište u Zagrebu Medicinski fakultet, Zagreb, 1996. U programu značajno mjesto zauzima obvezatni predmet "Reumatske bolesti" kojeg je između ostalih predmeta vodio profesor Ivo Jajić.

Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zagrebu promoviran 1972. u doktora medicinskih nauka iz područja reumatologije obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom „Ekstravertebralne promjene u ankilozantnom spondilitisu s osobitim obzirom na tok i prognozu bolesti“ i postavši drugi liječnik u Hrvatskoj s tom titulom u reumatologiji.

Habilitirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1975. te mu je dodijeljen naziv naslovnog docenta, u prosincu 1976. izabran je za naslovnog izvanrednog profesora. Godine 1981. izabran je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u zvanje redovnog profesora u dopunskom radu, a 1987. postaje redovnim profesorom u kumulativnom radnom odnosu. Godine 1992. imenovan je redovitim profesorom u trajnom zvanju u kumulativnom radnom odnosu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Naglašavajući veliki značaj trajnoj edukaciji liječnika kao voditelj (i predavač) sudjelovao na brojnim tečajevima trajnog usavršavanja liječnika subspecijalista reumatologa, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, obiteljskih liječnika i liječnika drugih srodnih struka u organizaciji Medicinskog fakulteta u Zagrebu i stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora: Hrvatskog reumatološkog društva , Hrvatskog društva za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju i dr, a koji tečajevi su uz vrlo brojan odaziv polaznika bili uvijek odlično prihvaćeni i ocijenjeni.

Svojim kontinuiranim, plodonosnim stručnim, znanstvenim, publicističkim i nastavnim radom, neiscrpnom energijom napose u području edukacije liječnika na specijalizaciji i subspecijalizaciji značajno i bitno doprinosio uspješnosti rada Fakulteta i Katedre, postavši jednim od najplodonosnijih autora i nastavnika. Pročelnik je Katedre za fizikalnu medicinu i opću rehabilitaciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 1996. do 1998.

Organizator i voditelj brojnih domaćih stručnih i znanstvenih skupova, redoviti aktivni učesnik/ pozvani predavač domaćih kongresa, simpozija i skupova. Organizirao je i vodio:

1. Simpozij o psorijatičnom artritisu, Split, 1966.

2. Epidemiologiji reumatskih bolesti, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1980. i 1985.

3. Antigeni HLA i značenje u reumatologiji, Medicinski fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 1981.

4. IX. kongres reumatologa Jugoslavije, Zagreb, 1984.

5. Lumbalni bolni sindrom, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1984.

6. Liječenje i rehabilitacija ratnih ozljeda perifernih živaca, Medicinski fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 1992.

7. Novo u dijagnostici reumatskih bolesti, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1993.

8. Najčešće reumatske bolesti u populaciji, Makarska, 1995.

9. Novo u terapiji reumatskih bolesti, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1995.

10. Drugi hrvatski reumatološki kongres, Opatija, 1997.

Vodio je brojna mentorstva magisterija (19) i doktorata medicinskih znanosti (12) na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, voditelj je 19 magisterija i 12 doktorata medicinskih znanosti, popis obranjenih doktorata i magisterija dostupan je na Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji (CROSBI).

U radu Fakulteta i Katedre podupirao značaj stručnosti i kvalificiranosti fizioterapeuta sudjelujući dugi niz godina u nastavi sa velikom satnicom u Višoj školi za fizioterapeute u Zagrebu.

Prof.dr.sc. Ivo Jajić i sudionici drugog simpozija

Epidemiologija reumatskih bolesti,

Medicinski fakultet u Zagrebu, 1985.

Predstojnik Klinike za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“ (1985-2001) učinivši bitan iskorak u medicinskoj struci reumatologiji i fizikalnoj medicini, utemeljuje nastavnu bazu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1987) te utemeljuje i vodi Referentni centar za upalne reumatske bolesti Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske (1999) - jedini takav centar u Republici Hrvatskoj

U kolovozu 1985. imenovan je predstojnikom Klinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KB „Dr. M. Stojanović“ (danas „Sestre milosrdnice“) tada Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, a već u rujnu 1985. prof.dr.sc. Ivo Jajić utemeljuje novu nastavnu bazu i to Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u Klinici, podnosi prijedlog za osnivanje nove nastavne baze Medicinskog fakulteta u Klinici i dodjelu naziva Klinika Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koji prijedlog je Katedra za fizikalnu medicinu i opću rehabilitaciju Medicinskog fakulteta u Zagrebu prihvatila u listopadu 1985, a Medicinski fakultet u Zagrebu u listopadu 1987. donosi pozitivnu Odluku kojom se Klinici za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju KB „Dr. M. Stojanović“ dodjeljuje naslov Klinika Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na prijedlog predstojnik Klinike 1986. dolazi do preinake imena Klinike u Klinika za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju. Prijedlog predstojnika prof.dr.sc.Ive Jajića o promjeni naziva Klinike usvojen je i 1998. te Klinika mijenja naziv u Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U Klinici, novoj nastavnoj bazi Medicinskog fakulteta u Zagrebu, profesor Ivo Jajić provodi kontinuiranu edukaciju: studenata Medicinskog fakulteta, liječnika na specijalizaciji iz fizikalne medicine i rehabilitacije i liječnika na subspecijalizaciji iz reumatologije i, na čemu su mu brojne generacije neizmjerno zahvalne. Svojim nastavnim radom znatno je doprinio iskoracima u medicinskoj struci reumatologiji i fizikalnoj medicini prenosivši svoje stečeno znanje u reumatološkim centrima Europe i svijeta iskustvo stečeno u bogatoj međunarodnoj stručnoj i znanstvenoj suradnji na mlade generacije i tako približio reumatologiju i fizikalnu medicinu uvidjevši potrebitost edukacije u tom području medicine.

Profesor Ivo Jajić posebno je isticao važnost edukacije na Klinici u obliku kliničke prakse koju je redovito održavao na Klinici više puta tjedno, nakon vizite održavao je zajednički edukacijski sastanak liječnika reumatologa i specijalizanata/subspecijalizanata sa prikazom hospitaliziranih bolesnika. Liječnici su na tim sastancima detaljno prikazivali anamnestičke podatke i klinički pregled bolesnika potom uz temeljnu raspravu o postavljanju dijagnoze, diferencijalnoj dijagnozi, analize dijagnostičke obrade koja je obavezno uključivala i analizu učinjenih rentgenoloških snimki lokomotornog sustava, donošena je odluke o terapijskim postupcima. Specijalizanti su voljeli sudjelovati na tim prikazima-edukacijskim sastancima profesora Jajića na kojima su utvrđivali svoja teorijska i praktična znanja i mnogima su ostali zapamćeni kao temelji njihove edukacije koje su stekli na specijalizaciji/subspecijalizaciji.

Svojim kontinuiranim, plodonosnim stručnim, znanstvenim, publicističkim i nastavnim radom u domovini i inozemstvu, stvorivši bogatu međunarodnu suradnju, doprinosio uspješnosti razvoja reumatologije u svim aspektima struke u nas, predstojnik Klinike do umirovljena 2001, postavši svjetski poznatim reumatologom, a Klinici, vodećem reumatološkom centru pod njegovim vodstvom je 1999. dodijeljen prestižni naziv Referentnog centra za upalne reumatske bolesti Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, jedinog takovog centra ikada u Hrvatskoj, utemeljio je i vodio profesor Ivo Jajić.

Ivo Jajić Klinika za reumatologiju KBCSM

Ivo Jajić 1997 organizator hrvatski reumatoloski kongres

Profesor Ivo Jajić,

otvaranje Drugog hrvatskog reumatološkog kongresa s međunarodnim sudjelovanjem, Opatija, 1997.

Plodonosna i uspješno ostvarena međunarodna suradnja - profilira se u svjetski poznatog reumatologa

Promotor Hrvatske, hrvatskih medicinskih struka reumatologije i fizikalne medicine i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, profilira se u svjetski poznatog reumatologa (13) u u plodonosnoj i uspješno ostvarenoj j međunarodnoj suradnji kroz niz aktivnosti: organiziranje međunarodnih skupova, aktivni učesnik i pozvani predavač međunarodnih skupova, sudjelovanje u međunarodnim projektima, članstvo u međunarodnim udrugama i organizacijama, počasni član mnogih nacionalnih reumatoloških društava Europe, dobitnik međunarodnih priznanja i često citirani autor u međunarodnim knjigama.

1. Organizator međunarodnih kongresa, simpozija, skupova:

Deveti kongres reumatologa Jugoslavije s međunarodnim sudjelovanjem, Zagreb(1984);
Second Yugoslav-Greek Rheumatology Meeting, Zagreb(1985);
First Yugoslav-Polish Rheumatology Meeting,Varaždinske Toplice(1987);
Second Polish- Yugoslav Meeting of Rheumatology, Krosno, Poland (1987);
First European Conference on Epidemiology of Rheumatic Diseases, Dubrovnik (1990);
18th European Osteoarthrology Symposium, Dubrovnik (1990);
First Hungarian-Yugoslav Rheumatology Symposium, Szeged (1990);
First Hypertrophic Osteoarthropatic Symposium, Firenca (1992);
Kongres reumatologa mediteranskih zemalja, Cavtat (1992), otkazan zbog domovinskog rata;
Hypertrophic Osteoartropathic Symposium, Amsterdam (1995);
Drugi hrvatski reumatološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem, Opatija(1997).

2. Sudjelovanje na međunarodnim i nacionalnim kongresima, simpozijima i važnim sastancima iz

područja reumatologije na kojim je bio redoviti aktivni učesnik/pozvani predavač:

posjetivši više od 45 zemalja svijeta na svim kontinentima (od Argentine, Brazila, Australije, Egipta, Filipina,

SAD, Hong Kong, Gruzije, Meksika, Paragvaja, Tunisa, Rusije, Ukrajine, Turske, Portoriko, Izraela i većine

država Europe), sudjelujući aktivno na više od 200 skupova diljem svijeta, a najčešće u Velikoj Britaniji na

skupovima British Society of Rheumatology, a kojeg društva je bio član. Bio je pozvani predavač Europske lige

protiv reumatizma (EULAR).

3. Sudjelovanje u međunarodnim znanstvenim projektima u kojima je ujedno i voditelj projekta za Hrvatsku i

glavni istraživač u međunarodnim farmakološkim istraživanja u reumatologiji:

Međunarodni znanstveni projekti u kojima je ujedno i voditelj projekta za Hrvatsku:

1. European Vertebral Osteoporosis Study (EVOS). Manchester, Engleska,1990.–1998.

2. Obilježja i proširenost primarne hipertrofične osteoartropatije. Zagreb i Firenca, 1991-1996.

3. European Prospective Osteoporosis Study (EPOS). Manchester, Engleska,1998.–2001.

4. EUROAS – European genetics and immunogenetics familial study of ankylosing spondylitis and

other spondylarthropathies, Pariz, Francuska, 1999.-2001.

Glavni je istraživač u više međunarodnih farmakoloških istraživanja u reumatskim bolestima:

1. Efficacy and safety of Leflunomide in the treatment of patients with severe rheumatoid arthritis,

1989.-1990. i 1991-993.

2. Double blind,randomised, comparison of dex– and racemic ketoprofen in short term treatment of

seronegative spondyloarthritides in acute phase, 1997.

3. Long term evaluation of the efficacy and safety dex-ketoprofen in the maintenance treatment of

seronegative spondyloarthritides, 1998.

4. A multinational, multicentre, randomised study on safety and efficacy of Amtolmetin quacyl in

comparison with Celecoxib in Rheumatoid Arthritis,2001.

4. Članstvo u međunarodnim udrugama i organizacijama:

redoviti član British Society of Rheumatology od 1983.
počasni član Reumatološkog društva Češke, 1985.
počasni član Reumatološkog društva Slovačke, 1986.
počasni član Reumatološkog društva Mađarske, 1986.
počasni član Reumatološkog društva Bugarske, 1989.
počasni član Reumatološkog društva Njemačke, 1990.
počasni član Reumatološkog društva Rusije, 1991.
počasni član Reumatološkog društva Poljske,1992.
redoviti član organizacijskog odbora više Kongresa reumatologa mediteranskih zemalja
član European Society of Osteoarthrology (ESOA)
član The International Board of the Mediterranean of Rheumatology
član International League against Rheumatism (ILAR)
član International Rehabilitation Medicine Association (IRMA)
član EULAR – Standing Committee on the Epidemiology of Rheumatic Diseases
član European League against Rheumatism (EULAR)
član EULAR – Standing Committee on Investigative Rheumatology
član The British Osteoporosis Society
član Osteoarthritis Research Society (OARS)
član Mediterranean Committee on Behcet’s Disease
član Mediterranean Tri-continental Medical Association
član European Vertebral Osteoporosis Study (EVOS) Group. Manchester, Engleska,1990.–1998.
član European Prospective Osteoporosis Study (EPOS) Group. Manchester, Engleska,1998.–200

5. Članstvo u uređivačkim odborima međunarodnih časopisa:

Clinical Rheumatology (Pellenberg,Belgija), New European Rheumatology (Budimpešta, Mađarska),

Acta Clinica Croatica (Zagreb).

6. Ugošćivanje (domaćin) međunarodno afirmiranih gostiju/profesora:

profesor Heljo Julkunen, Helsinki, Finska (1984);

profesor Urbanek Tibor, Institut za istraživanje reumatskih bolesti, Pieštany, Slovačka;

profesor Alander A, Sveučilišna bolnica, Huddinge, Švedska;

profesor Rodney Grahame, Klinika za reumatske bolesti, Guy's Hospital, London (1990).

7. Međunarodna priznanja:

posebno priznanje međunarodne reumatološke struke dobio je uvrštenjem u knjigu o najpoznatijim kliničarima i znanstvenicima svijeta u istraživanju ankilozantnog spondilitisa pod nazivom Ankylosing Spondylitis vodećeg reumatologa profesora J.M.H. Molla iz Centra za Reumatske bolesti, Sheffield, Engleska, objavljene 1987. godine. U prikazu znamenitih uvršten je hrvatski reumatolog profesor Ivo Jajić zajedno s velikanima reumatologije: V.M. Bechterewom, P. Marieom, A. Strumpleom, J.L. Albertom, B. Ansellovom, de Baillouom, Ballom, H. Behcetom, de Blecourtom, Sir B. Brodieom, .G. Bywatersom, B. Crohnom, H. Faggeom;
nominiran je za predsjednika Europske lige protiv reumatizma (EULAR) za razdoblje 1991-1993;
brojne diplome i priznanja međunarodnih organizacija, 1964.–2001.

8. Objavljena knjiga na engleskom jeziku:

dugogodišnja uspješna međunarodne suradnja profesora Ive Jajića iznjedrila je 2008. monografiju na

engleskom jeziku pod nazivom „The Development of Rheumatology Through Two Millenia“ u izdanju

Birotiska, Zagreb, u kojoj je na opširnih 459 stranica prikazan razvoj reumatologije u svijetu od začetaka do

2000.

9. Citiranost radova profesora Ive Jajića u međunarodnim knjigama/udžbenicima je impozantna

doprinos razvoju reumatologije publicističkim radom ukazuje citiranost njegovih radova 40-tak puta u

inozemnim knjigama/udžbenicima koje knjige su objavljene do 2001. godine (popis inozemnih knjiga/

udžbenika vidjeti pod Publikacije), citiran je u knjigama eminentnih reumatologa profesora Wrighta,

Molla i Calina, citiran u prestižnim udžbenicima reumatologije profesora Kellya (1985.i 1994), profesora

Klippela i profesora Koopmana.

Predstojnik profesor Ivo Jajić

na Klinici za reumatologiju , fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskog fakulteta u Zagrebu KB "Sestre milosrdnice", 2001.

Ivo Jajić, portret kojeg je učinio J.M.H. Moll, profesor i akademski slikar i uvrstio u svoju knjigu Ankylosing Spondylitis.

Osnivač i predsjednik Hrvatske lige protiv reumatizma

Osnivač (1992) i predsjednik Hrvatske lige protiv reumatizma do umirovljenja 2001. a potom počasni predsjednik,

osnivač i urednik časopisa Reumatičar - glasila Hrvatske lige protiv reumatizma (1989), inicijator publiciranja i autor brojnih priručnika za bolesnike u izdanju Hrvatske lige protiv reumatizma.

Usmjerivši veliki dio svoga rada i u području edukacije bolesnika naglašavajući to kao vrlo važan i neizostavan čimbenik u uspješnosti liječenja reumatskih bolesnika, utemeljitelj je Društva reumatskih bolesnika Hrvatske u Zagrebu 1982, koje Društvo pod njegovim vodstvom prerasta u Hrvatsku ligu protiv reumatizma 1992. čiji je utemeljitelj i predsjednik do umirovljenja 2001. a potom počasni predsjednik, a sve sa sjedištem u nastavnoj bazi Medicinskog fakulteta u Zagrebu u Klinici za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KB „Sestre milosrdnice“.

Utemeljitelj je 1989. časopisa Reumatičar (potom Reuma) - glasila Hrvatske lige protiv reumatizma namijenjenog bolesnicima i dugogodišnji urednik časopisa.

Inicijator je publiciranja i autor mnogobrojnih priručnika Hrvatske lige protiv reumatizma o reumatskim bolestima namijenjenih bolesnicima, sam ili sa koautorima tiskao 40-tak priručnika od kojih neki objavljeni u više izdanja kao npr: Jajić, I. Reumatske bolesti s vježbama za reumatičare, Medicinska knjiga,1978, 1–192; 2.dop.izd. 1983; 3.dop.izd. 1986; 4.dop.izd. 1989; i 5.dop.izd. 1990.

Popis njegovih autorskih /koautorskih priručnika Hrvatske lige protiv reumatizma o reumatskim bolestima namijenjenih bolesnicima dostupan u Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji (CROSBI), a može se vidjeti i pod Publikacije.

Osnivač Registra za reumatske bolesti u Hrvatskoj ( 1980)

Potaknut uzorima nekih rijetkih zemalja Europe koje su već imale oformljen Registar za reumatske bolesti, a s obzirom na okolnost da je u tom vremenu bio izabran za predsjednika Udruženja reumatologa Jugoslavije i član Epidemiološkog društva u ime Europske lige za borbu protiv reumatizma, uspio je u pripremama u organizacijskom i materijalom smislu oformiti u siječnju 1980. Registar za reumatske bolesti Republike Hrvatske koji je tada započeo s radom u sklopu Zavoda za zaštitu zdravlja Republike Hrvatske.

Urednik časopisa Reumatizam - glasila Hrvatskog reumatološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora (1991-1998)

Profesor Ivo Jajić je u svojoj publicističkoj aktivnosti znatno doprinio i u ulozi glavnog urednika glasila Hrvatskog reumatološkog društva Hrvatskog liječnikog zbora - časopisa Reumatizam.

Utemeljitelj časopisa Reumatičar (1989) - glasila Hrvatske lige protiv reumatizma

Utemeljitelj je (1989) časopisa Reumatičar (potom Reuma) - glasila Hrvatske lige protiv reumatizma namijenjenog bolesnicima i bio dugogodišnji urednik časopisa.

Utemeljitelj časopisa Fizikalna medicina i rehabilitacija (1984) i dugogodišnji urednik

Uvidjevši potrebitost osnivanja glasila (časopisa) za medicinsku struku fizikalna medicina i rehabilitacija, a za koju još nije postojalo glasilo, utemeljio je i objavio 1984. prvi časopis pod nazivom Fizikalna medicina i rehabilitacija i bio dugogodišnji urednik.

Članstvo u uređivačkim odborima časopisa

Bio je član uređivačkog odbora časopisa: Clinical Rheumatology (Pellenberg, Belgija), New European Rheumatology (Budimpešta, Mađarska), Acta Clinica Croatica (Zagreb), Kineziologija (Zagreb), Defektologija (Zagreb).

Znanstvenoistraživački rad

Znanstvenoistraživački rad bio je kontinuiran u cijelom njegovom radnom vijeku: bio je voditelj znanstvenih projekata Ministarstva znanosti RH, sudjelovao u međunarodnim znanstvenim projektima i bio glavni istraživač međunarodnih farmakoloških istraživanja u reumatologiji. Njegov znanstvenoistraživački interes posebno je vezan je uz epidemiologiju, imunogenetiku, liječenje i radiološka obilježja reumatskih bolesti.

Voditelj znanstvenih projekata Ministarstva znanosti RH:

Ispitivanje gena i antigena histokompatibilnost (HLA), njihova uloga u etiopatogenezi

bolesti vezivnog tkiva i drugih bolesti, 1982.

2. Prevalencija i prevencija reumatskih bolesti i reumatskih tegoba kod radnika ŽTP, 1982.

3. Rizični i precipitirajući faktori u etiopatogenezi vertebralnih i vertebrogenih sindroma

aktivne populacije i preventivna rehabilitacija u industriji, 1986.

4. Etiologija i imunogenetika reumatskih bolesti, 1986.

5. Analiza faktora rizika i prevencija najčešćih reumatskih simptoma i bolesti, 1989.

Međunarodni znanstveni projekti u kojima je ujedno i voditelj projekta za Hrvatsku:

European Vertebral Osteoporosis Study (EVOS). Manchester, Engleska,1990.–1998.
Obilježja i proširenost primarne hipertrofične osteoartropatije. Zagreb i Firenca, 1991-96.
European Prospective Osteoporosis Study (EPOS). Manchester, Engleska, 1998.–2001.
EUROAS – European genetics and immunogenetics familial study of ankylosing spondylitis

and other spondylarthropathies, Pariz, Francuska, 1999.-2001.

Glavni istraživač u međunarodnim farmakološkim istraživanja u reumatskim bolestima:

Efficacy and safety of Leflunomide in the treatment of patients with severe rheumatoid arthritis, 1989.-1990. i 1991-1993.
Double blind,randomised, comparison of dex– and racemic ketoprofen in short term

treatment of seronegative spondyloarthritides in acute phase, 1997.

3. Long term evaluation of the efficacy and safety dex-ketoprofen in maintenance treatment of seronegative spondyloarthritides, 1998.

4. A multinational, multicentre, randomised study on safety and efficacy of Amtolmetin

quacyl in comparison with Celecoxib in Rheumatoid Arthritis,2001.

Objavio je prva istraživanja antigena histokompatibilnosti u reumatskim bolestima (12), a koji se radovi i danas citiraju :

Jajić, Ivo ; Kaštelan A ; Brkljačić Lj ; Kerhin- Brkljačić V ; Čečuk Lj ; Antigeni histokompatibilnosti u ankilozantnom spondilitisu i psorijatičkom artritisu Reumatizam (0374-1338) 22 (1975); 43-50. i
Jajić I, Kaštelan A, Brnobić A, Kerhin V, Brkljačić Lj. HLA Antigens in Psoriatic Arthritis and Psoriasis. Arch Derm 1977; 113 (12):1724.

Opisao je 1968. radiološke promjene sakroilijakalnih zglobova i kralježnice u bolesnika s psorijatičnim artritisom što se smatra jednim od prvih doprinosa u toj kliničkoj problematici (12), rad se i danas citira:

Jajić I. Radiological Changes in the Sacro-iliac Joints and Spine of Patients with Psoriatic Arthritis and

Psoriasis. Ann Rheum Dis 1968; 27:1-6,

a opisano su citirali i objavili eminentni reumatolozi Wright V. i Moll JMH. u udžbeniku „Seronegative

Polyarthritis“ objavljenom u izdanju North-Holland Publishing Company, Amsterdam, New York, Oxford

godine 1976.( str. 37, 75, 206, 221).

Znanstveno istraživački Interes profesore Ive Jajića za hipetrofičnu osteoartropatiju urodio je plodnom međunarodnom suradnjom, bio je organizator međunarodnih simpozija: First Hypertrophic Osteoartropatic Symposium (1992) i Hypertrophic Osteoartropatic Symposium (1995) na kojim simpozijima su postignuta i opisana suglasja međunarodne struke o definiciji, obilježjima, klasifikaciji te dijagnostičkim kriterijima ove bolesti, opisao je epidemiologiju i do tada nepoznate radiološke promjene u bolesnika s hipetrofičnom osteoartropatijom, a koji se radovi i danas citiraju:

Matucci-Cerinić M. Lotti T, Jajić I, et al. The clinical spectrum of pachydermoperiostosis (primary hypertrophic osteoarthropathy). Medicine 1991; 70 (3):208-214.
Martinez-Lavin M, Matucci-Cerinić M, Jajić I, et.al. Hypertrophic osteoarthropathy: Consensus on its definition, classification, assessment and diagnostic criteria. J Rheumatol 1993; 20:1386,
Jajić I. Epidemiology of hypertrophic osteoarthropathy. Clin Exp Rheumat 1992; 10 (Suppl 7):13.
Jajić Z, Jajić I: Radiological changes of short and flat bone in primary hypertrophic osteoarthropathy. Ann Rheum Dis 1998; 57:747-748.
Jajić Z, Jajić I, Nemčić T. Primary Hypertrophic Osteoarthropathy : Clinical,Radiological and Scintigraphic Characteristics. Archives of Medical Research 2001;32:136-142.
Jajić I, Jajić Z, Grazio S. Minor but important symptoms and signs in primary hypertrophic osteoarthropathy. Clin Exp Rheumatol 2001;3:357.

Vlastita otkrića u reumatologiji

Opisao je više vlastitih otkrića u reumatologiji – kliničke testove, kliničke i rentgenološke znakove te imunološka obilježja i time doprinio boljem razumijevanju i unapređenju reumatologije:

Opisao kliničke testove u reumatologiji:

Test peta-koljeno u dijagnostici sakroileitisa (J Clin Rheumatol 1999; (6):375),
Lažno pozitivni Mennellov test u dijagnostici anomalija razvoja donjeg dijela slabinske kralježnice

(J Orthop Med 1998; 20 (2):21), i

Sindrom aseptičke nekroze glave natkoljenične kosti-križa (Reumatizam 1979;26:108).

Opisao kliničke znakove reumatskih bolesti:

Dijastaza mišića rektusa abdominisa u ankilozantnom spondilitisu (J Or thop Med 1999; 31(2):70),
Voluminozna šaka u psorijatičnom artritisu te algodistrofičnom sindromu (J Orthop Med 2000; 22(2):50,
Plava boja kože iznad zahvaćenog zgloba u psorijatičnom artritisu (Magyar Reumatol 2000;41:93),
Umbilikalna ekstruzija u bolesnika s ankilozantnim spondilitisom (Scand J Rheumatol 1998; 27:388).

Opisao rentgenološke znakove reumatskih bolesti:

Obilježja rentgenološke slike na sakroilijakalnim zglobovima i kralježnici u psorijatičnom artritisu

(Ann Rheum Dis 1968; 27:1),

Klasifikacija radioloških promjena na simfizi u ankilozantnom spondilitisu

(Acta clinica Croatica 2000; 39:117),

Klasifikacija radioloških promjena na tuberu ossis ischii u ankilozantnom spondilitisu

(Acta Radiologica 2000; 41:306),

Aseptička nekroza glave bedrene kosti u primarnoj hipertrofičnoj osteoartropatiji

(Clin Exp Rheumatol 1992; 10 (Suppl 7):74),

Periostoza na plosnatim kostima u primarne hipertrofične osteoartropatije (Ann Rheum Dis

1998;57:747),

Preartrotsko stanje koljena u profesionalnh vozača dokazano Tc-polifosfatom

(Acta med Iug 1976;30:225),

Tofus na sakroilijakalnom zglobu u bolesnika s ulozima (Skeletal Radiology 1982;8:209), i
Deposition of homogentisic acid in long bones with diaphyseal lytic changes in a patient with

ochronosis“ (Acta clinica Croatica 2000;39:117).

Opisao imunološka obilježja reumatskih bolesti:

Antigen HLA-B13, HLA-B17 i HLA-B27 u bolesnika s psorijatičnim artritisom

(Arch Dermatol 1977; 113 (12):724,

Pojava ankilozantnog spondilitisa bez antigena HLA-B27 ( Brit J Rheumatol 1983; 2:136),
Kao obilježje mediteranskih zemalja antigen HLA-DR1 prisutan je u reumatoidnom artritisu

(Brit Rheumatol 1988; 2:135), i

Antigen HLA-B27 prisutan je u 22% bolesnika s reumatoidnom artritisom

(Acta med Iug 1991; 45:195).

Ostale funkcije koje je obnašao

predsjednik Sekcije za reumatologiju Hrvatskoga liječničkog zbora od 1977. do 1985.
predsjednik i potpredsjednika Udruženja reumatologa Jugoslavije od 1982. do 1986.
inicijator osnivanja i predsjednik Vertebrološke sekcije Hrvatskoga liječničkog zbora, 1986.-1989.
predsjednik Hrvatskoga reumatološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora 1996. do 1998.

Članstva u domaćim udrugama i organizacijama

redoviti član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (AMZH) od 1982.
počasni član Hrvatskoga liječničkog zbora
počasni član Hrvatskog reumatološkog društva

Dobitnik nagrada i priznanja

Nagrada Vlade Republike Hrvatske za znanstveni rad “Ruđer Bošković”, 1987.
posebno priznanje međunarodne reumatološke struke: uvršten je u knjigu o najpoznatijim kliničarima i znanstvenicima svijeta u doprinosu istraživanja ankilozantnog spondilitisa pod nazivom „Ankylosing Spondylitis“ vodećeg reumatologa profesora J.M.H. Molla iz Centra za Reumatske bolesti, Sheffield, Engleska, objavljene 1987. godine.
Nagrada Hrvatskog liječničkog zbora “L. Rakovac”, 1993.
Nagrade grada Zagreba za 2000. godinu
diplome i priznanja 40-tak međunarodnih i domaćih organizacija, 1964.–2001.

Skladan obiteljski život profesora Ive Jajića vezan je uz njegovu suprugu, liječnicu Ivanku Jajić (rođ. Devčić), s kojom se vjenčao 1959. godine i uz njezinu veliku podršku postigao sve svoje profesionalne uspjehe u karijeri. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, specijalizirala školsku medicinu i kao voditeljica Odjela školskog dispanzera Bačvice Doma zdravlja Split, odlukom Andrije Štampara, koji je u to vrijeme bio dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu, izabrana je za voditeljicu tima za organiziranje službe školske medicine u Dalmaciji, što nije prihvatila zbog obiteljskih prioriteta. U svom skladnom privatnom životu oboje su uživali u glazbi, umjetnosti, sportu i vrtlarstvu. Stoga je nekoliko godina zaredom nagrađivana za najljepšu okućnicu grada Zagreba. Tijekom Domovinskog rata, iako u mirovini, aktivno se bavila organizacijskim i humanitarnim radom.

Ponosan na svoje dvije kćerke koje su obje, nastavljajući obiteljsku tradiciju, upisale Medicinski fakultet u Zagrebu i diplomirale 1985. i 1986. Starija kćerka, Zrinka, završila je specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije, nastavila edukaciju iz reumatologije i kliničke imunologije, stekla status uže specijalnosti iz reumatologije, nakon obranjenog doktorata znanosti , redovita profesorica u trajnom zvanju i voditeljica poslijediplomskog specijalističkog studija Fizikalna medicina i rehabilitacija Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Mlađa kćerka Ines, završila je specijalizaciju iz mikrobiologije, obranila magisterij znanosti i predstojnica je Zavod za mikrobiologiju KBC „Sestre milosrdnice“. Postao je djed dva unuka Ivana i Tomislava i unuke Ane.